Imam rodicu koja me je optužila da sam joj ukrala nakit iz kuće. Kako je to mogla da pomisli ne znam i ne mogu da vjerujem nikako. Ona živi u Bosni a ja sam iz inostranstva i dolazim često dole. Starija je od mene koju godinu, udata i ima dvoje djece, kad god joj je šta zatrebalo da kupim što nema u Bosni kupila sam i donijela. Kad god sam bila kod nje dok je bila trudna i zatražila nešto ispunila sam joj želju, odem do trgovine, pospremim po kući, itd… Tog dana kada je mislila da sam ukrala nakit bio je rođendan njenoj maloj ćerki, i ja sam bila tu da služim goste. Radila sam čitav dan, služila, prala suđe, čistila i svašta nešto. Nisam imala vremena ni da sjednem i pojedem parče torte. I nakon svega toga ona mene optuži za takvo nešto, jer kako ona kaže svi koji su bili prisutni taj dan tu nije im bilo potrebno takvo nešto.
A kao da je meni potrebno!!! Ako si mogu priuštiti da dolazim u Bosnu više puta godišnje ne znam zašto bi mi bilo potrebno!!! A da joj je nestao nakit primjetila je 3 dana nakon rođendana, tako da uopšte ne zna kad je tačno to nestalo. I dan danas mi ne vjeruje da to nisam ja. I priča kako se nisam dovoljno branila da to nisam ja jer sam samo nekoliko puta rekla da nisam to uradila, po njenom mišljenju trebala sam sviju da ubjeđujem dok mi ne povjeruju, ja mislim ako će mi neko vjerovati, a pogotovo neko ko vam je poput rođenog da je dovoljno samo jednom da se nešto kaže na ne 1000 puta. To joj nikad neću oprostiti i za mene ona više nije niko i ništa. Odrekla sam se i nje i njene familije!!!
0 komentari