Studirala sam medicinu. Na drugoj godini sam se patila sa anatomijom i padala sam sve na prvom pitanju. Moja bliža rodbina je uživala u tome. Ubrzo su postali neprijatelji sa mojim roditeljima i čak su se veselili na glas kad ja padnem i smijali se.
Nakon što su mi jednom prilikom rekli da neću nikad položiti, dali su mi vjetar u leđa. Nisam izlazila iz kuće, učila sam dan i noć, i kad bih posustala sjetila bih se njihovih riječi. Kroz par mjeseci sam razvalila ispit i dobila 10, profesor mi je čestitao i bio oduševljen mojim znanjem.
Moja rodbina od tad je zanijemila. Danas sam doktor, sretno sam udata i imam dobre prijatelje, i ne poznajem nikog ko je sumnjao u mene i omaložavao me, a sa rodbinom ne pričam duzi niz godina iako bi oni sad htjeli. “Žao” mi je što sam ipak uspjela. 😀
0 komentari