Do svoje 13 godine nisam imao sta da jedem kako treba, odjeću nosio kako mi tko šta da, otac pio, hodao po kafanama, nije htjeo da radi, kockao… Mama to sve nekako istrpila, živilo se jedva nekako uz pomoć bake pokojne i djeda. Sada imam 24 godine i imam predivnu djevojku, otac je došao pameti, ne pije nikako, ne hoda, radi kao crnac, imamo 2 auta, dvije kuće, lijep život.
Ali nemam više pravog prijatelja, svi me sada gledaju kroz korist ili su ljubomorni, a do prije 10 godina su me žalili. Nema veze, imam svoju djevojku i svoje roditelje, ne treba mi nitko više.
0 komentari