Imao sam sina, sportistu, odličnog učenika, budućeg reprezentativca, ponos moj. Imao je petoricu najboljih drugova, jedan je bio ženskaroš, drugi mangup, treći je problematičan, četvrti moglo bi se reći tužan, a peti pravi zabavljač, vragolan. Sva šestorica različitih karaktera a opet najbolji drugovi. Jednog dana se moj sin nije vratio sa treninga. Udarila su ga kola. Dvadeset i dva dana se borio, ali je izgubio.
Dvadeset i dva dana oni nisu izlazili iz bolnice, dvadeset i trećeg su plakali kao mala deca. Na njegov rođendan koji nije dočekao nažalost smo otišli na groblje, ja, žena i kćerka i ono što sam video taj dan mi je samo dokazalo koliko su se oni voleli. Sva petorica sede na ivici groba, piju pivo i pričaju sa njim. I tako već 10 godina na njegov rođendan oni dođu, sednu i pokazuju da pravo drugarstvo ništa ne može da prekine. Hvala im.
0 komentari