Imala sam decka 6 mjeseci, zavoljela ga kao nikog, voljela njegovu svaku manu, njegov svaki gest, njegov osmijeh, njegovu iskrenost… Jednu vece u klubu dok sam bila sa drustvom me je poljubio jedan decko, onako odjednom, na sta sam se izbezumila i iznenadila, to je nekako doslo do mog decka i on me ostavio, od tada je proslo evo tacno 5 mjeseci i 23 dana, nije zelio nakon toga me nikad vidjeti, na poruku ni jednu nije odgovorio. Ucinila bih sve ali SVE da mogu vrijeme vratiti, apsolutno sve jer ga volim neizmjerno i nije prosao ni jedan prokleti dan da se ne sjetim njegovom pogleda, osmijeha, njegovih pokreta, njegovih planova da me oraspolozi kad sam tuzna i da me ucini sretnijom nego sto jesam, volim ga, voljela bih evo da ga ne volim, pokusala sam ga i preboliti ali ne ide mi. Proklinjem taj dan odnosno tu noc isto kao sto on (kako sam cula) proklinje dan kada me upoznao. Ucinila bih sve da ga jednom vidim, da ga zagrlim, poljubim, jer boli me, sve me boli od kad ga nema, ali ne mogu vratiti vrijeme iako pokusavam ali vrijeme se prokleto ne vraca. Volim te, jer si bio onakav kakvog nikad niko nije imao, jer si me volio i cuvao, ali evo ovo mi je dokaz da se IZGUBLJENO POVJERENJE NE MOZE VRATITI… Molim te Bože daj mi nadu neku da cu ga vratiti jer ja za drugog ne znam, niti on ima novac, niti je neki maneken, prelijep, ali je jednostavno ONAJ pored koga bih zeljela ostariti, prokleta neka sam, mislila sam evo da ce mi biti lakse ako ispovijest ostavim ali nije, ostacu do jutra na compu gledati nase zajednicke slike… VOLIM TE MAHALAC MOJ!!!
0 komentari