nedjelja, 17. travnja 2016.
Već sam bio u ranim 30im, siguran da sam već negdje usput upoznao ženu svog života i čekao sam čudo, ganjao neke stare drugarice. A onda sam primjetio nju...
Već sam bio u ranim 30im, siguran da sam već negdje usput upoznao ženu svog života i čekao sam čudo, ganjao neke stare drugarice. A onda sam primjetio nju. Prvi puta na njenom 17om rođendanu. Ja sam svirao sa bendom. Bila je simpa, onako smješkala se, posvetio sam joj to veče pjesmu, platio piće. Nakon toga ganjali smo se godinu dana, vruće-hladno, bila je na svakoj svirci i sve češće sam ju sretao. Bio sam lovina. Htjeli ili ne htjeli muškarci to priznati, mi volimo da barem nekad za promjenu budemo lovljeni.
Mi smo progovorili par riječi,neobavezno, ona hvaleći moju muziku, ja se zahvaljujući. Sve se svodilo na noći pune pogleda i osmijeha. Igrala je igru, gledala bi u mene i smijala se, a kada bih joj uzvatio, pravila bi se da ne primjećuje ništa. Volio sam to. Bio sam sluđen. Tih mjeseci sam najviše pisao. Sve za nju. I znate, sto puta sam htio napraviti prvi korak, ali čekao sam nju. I dočekao. Svirali smo ponovo na njenom 18om, prišla mi je i završili smo sami u stanu. Ukratko,danas nam je 7.godišnjica. Volim ju.
0 komentari