Prevario sam devojku u periodu kada smo počeli da se vezujemo jedno za drugo. Kada sam hteo da joj kažem, saznao sam da nema oca, da je skoro poginuo. To nije mogla da mi kaže, jer je teška tema za nju. Odustao od priznanja, obećao sebi da je usrećim koliko god mogu jer smo se već bili vezali jedno za drugo. Uspeo sam u tome.
Tri godine prelepih trenutaka. Davao sam maksimum svaki dan. I kada bi se umorio od svega toga, nastavljao bih dalje. Jednostavno nisam imao srca da joj nanesem bol. Ali dođe i to, oboje smo morali na faks, ona u drugu državu, ja u drugu. Na rastanku sam joj predao pismo, i sve priznao. Sada oboje imamo nove puteve, nove živote. Od svega, ostale su uspomene, i jedno kajanje iz prošlosti.
0 komentari