Napravila je od mene čoveka. Bila je devojčica, tvrdoglava, ponosna, hrabra, nasmejana, večiti borac… Izdao sam je, učinio da ode iz mog života, da postane uspešna u svom poslu, omiljena u društvu, cenjena, ozbiljna i usamljena… Prošlo je gotovo deset godina. Nedavno sam posle mnogo učenja, muke i truda otvorio sopstvenu ordinaciju… Pozvao sam je na otvaranje iako nisam verovao da će doći…
Kada se pojavila na visokim potpeticama u crnoj haljini ispod kolena, sa visokom punđom i bez trunke šminke, prezgodna, prelepa, odmerena, prava dama, sve žene su iščezle iz prostorije. Samo jedan njen osmeh sve je očarao. Najlepša, najdraža i najvoljenija žena na svetu nikada više neće biti moja, jedina koju sam voleo i koja me je svojom dobrotom porazila.
0 komentari