Imam 28 godina. Imao sam udes pre 4 godine i ostao sam nepokretan. Živeo sam ludim životom baš onako kako se mlađarija provodi. Izlasci svakog vikenda druženje izlaženje svaki dan posle posla na kafu, devojke itd….i sad se to sve preokrenulo. Nemam volju ni za šta. Po celi dan sam u kući.
Družim se sa prijateljima možda 2 do 3 puta mesečno.
Neko ko je sa lakoćom išao na sastanke sa devojkama sad samo patim i upadam u depresiju. Pogotovo kad vidim kako mi se telo vremenom menja od sportiste do mršavog tela sa velikim stomakom. Izgledam poput siročadi u Africi.
Najviše patim jer verovatno nikada neću imati svoju porodicu. Ne zato što možda ne mogu već što mislim da niko nije lud da žrtvuje svoj život kad može da ima normalan život. Ne znam šta više da mislim. I dalje se zezam sa devojkama kao i pre al nije to to. Oseća se granica. Ne krivim nikog. Molim Boga da mi pokaže pravi put.
0 komentari