Imam 17 godina. Činjenica je da mi je ograničen izlaz do pola 11 i smatram da je to uredu i da je to za poštovanje

Imam 17 godina. Činjenica je da mi je ograničen izlaz do pola 11 i smatram da je to uredu i da je to za poštovanje. Smatram da nije baš lijepo vidjeti djevojčicu od 14-15 godina u gradu u ponoć.. I da će za sve doći vrijeme, Većini cura mog godišta je bitno da izlazi od jutra do sutra i da se nezaboravno provodi, dok se ja trudim da ostvarim što bolje rezultate u školi, da uspijem i da budem najbolja u onome što radim. Mišljenja sam da djevojka, mora svoj život imati u svojoj šaci. To jest, smatram da svaka djevojka treba biti izgrađena i formirana svojim djelima i dosljednja svojih principa i stavova. Ozbiljnu vezu nisam imala, nisam se još ” pravo ” ni poljubila.. Draže mi je ovo moje nego da sa 14 godina hvatam se na svakom ćošku i da se hvalim kako sam bila haman sa svakim drugim u gradu. Nije da nemam prilika da imam momka, samo.. Ne želim sa svakim. Voljela bi momka od kojeg bi željno iščekivala poruku kao mala curica, sa kojim bi mi bilo sve najbolje i najljepše, kojem nije jedini cilj da iskoristi maksimalno djevojku. Voljela bi momka koji bi mi osmijehom uljepšao dan, sa kojim bi mogla o svemu razgovarati… Inače, imam roblem što sam poprilično stidna u novom društvu, teško mi se opustiti. I zbog toga teže nalazim momka. Može neki savjet?