petak, 26. veljače 2016.
Da, ta predivna žena me je nakon dvije godine hodanja hladno odbacila i počela živjeti s nekim arhitektom.
Da, ta predivna žena me je nakon dvije godine hodanja hladno odbacila i počela živjeti s nekim arhitektom.Već sam neko vrijeme sumnjao da ima nekog drugog, znakovi su bili očiti i klasični, ostajanja duže na poslu, sve češći izlasci s “prijateljicama”, prekidanje veze kada ja dignem slušalicu. Nisam se baš toliko ponizio da je počnem pratiti, iako mi je i to palo na pamet, ali sam je jednu večer dovoljno iživcirao da mi sve prizna na prilično okrutan način. “Gotovo je, selim se Matku, kada budeš na poslu doći ću po svoje stvari, molim te da mi zato ostaviš ključ.“ I to je bilo to; bez ikakvog većeg objašnjenja, bez suza i one priče “kako ćemo ostati prijatelji”.
Hladno i proračunato, uostalom tako je i najbolje opisati Petru. Ipak ja nisam bio za nju, bio sam previše običan i jednostavan, ona je željela nešto više, uzbuđujuće i bogatije; i u doslovnom smislu. Dakle, to je to, Petra je otišla i ostavila me jadnog i na rubu živčanog sloma. Odlučio sam izaći negdje van i muški se napiti. Nisam proveo niti dvadesetak minuta u pubu kada je Natali došla. Sigurno ju je netko nazvao i javio u kakvom sam jadnom stanju. Uglavnom, poslije moje tirade o Petri, skrenuo sam s teme i počeo pričati o svemu zabavnome što se na faksu događalo njenom bratu i meni. Znam da je te priče čula već tisuću puta, ali valjda je i ona odahnula kada sam prestao pričati o svojoj propaloj ljubavi. I dalje je držala svoju ruku u mojoj.
U jednom trenutku sam uzeo njene prste i prinio ih svojim usnama. Bilo joj je drago, odmah se to vidjelo. “Odvest ću te kući”, galantno sam predložio. “U redu, ali ja ću voziti.”, odlučno je rekla. Odvezli smo se do njenog stana bez većih incidenata, što mi je tek kasnije dokazalo da Natali nije bila ni približno pijana kao ja. Kada smo ušli u njen stan brzo sam se svalio na kauč. Nikada nisam bio u njenom stanu, odisao je, ne znam ni sam kako da se najbolje izrazim, baš kao Natali. Uredan, ali s milijun malih sitnica koje su davale toplinu tom mjestu. Natali je za vrijeme mojeg razgledavanja stana skuhala i donijela kavu. Bila je odlična, malo sam se pribrao i stvari se nisu više toliko okretale oko mene. Postajao sam sve opušteniji. Natali je sjela blizu mene na kauču.
0 komentari